FAQ (Najčešća pitanja)

Refraktivna anomalija ili potreba da se za izoštravanje vida na daljinu ili na blizinu nose naočale ili sočiva ne predstavlja bolest oka ili optičkog aparata. Radi se o nesavršenosti oka koje je ili kraće ili duže od predviđenog tako da se slika stvara ispred ili iza mjesta ( žuta pjega) koje je za to predviđeno. Uobičajena pomagala koja uklanjaju ovu „nesavršenost“ su naočale i sočiva. Čovjek vidi dobro i oštro, ali ponekada svi koji nose ista razmišljaju o životu bez sočiva ili naočala.

Prva stvar koju slabovidan čovjek uradi ujutro je stavljanje naočala. Često se osjeća grebanje, suhoća i nelagoda prilikom nošenja kontaktnih sočiva. Mutna stakla, rošenje ili zamagljenost radi kondenzata zimi kod ulaska u zagrijanu prostoriju je svakodnevnica onih koji nose redovito naočale. Da ne spominjemo stalno mijenjanje naočala kod ljudi koji trebaju dvoje ili troje naočala zavisi o kojoj se udaljenosti za rad radi. Česta je zamjerka ljudi koji nose sočiva da ih ne mogu nositi u kontinuitetu par dana, putuju i nije zgodno stalno mijenjati i skidati sočiva pogotovo ako za to ne postoje higijenski uslovi.

Dakle, ako se pacijent iz bilo kojeg razloga, pa makar on bio i estetski želi riješiti svog optičkog pomagala razmišlja i treba biti detaljno pregledan u smislu korekcije problema sa laserskim procedurama.

Laserskom procedurom se uklanja potreba za nošenjem naočala ili sočiva. Kvalitet vida ostaje isti kao sa pomagalom. Jedan od razloga je i taj što se procedura radi na potpuno odraslim ljudima gdje je kvalitet i kvantitet vida potpuno formiran. U iznimnim slučajevima se laserska procedura izvodi na mlađim ljudima kada želimo dati punu korekciju oku koje je nerazvijeno ili slabije razvijeno. Tada nakon lasera oko dobija puni zamah u razvoju vida i vidne oštrine i samo se tada može očekivati da se nakon lasera popravi i dodatno razvije vid na tretiranom oku.

Osoba treba biti punoljetna, dioptrija mora biti stabilna najmanje godinu dana kod starijih a kod mlađih kandidata najmanje dvije godine. Oko mora biti zdravo bez upalnih i degenerativnih bolesti, ne smije imati mrenu ili glaukom. U obzir dolaze i pacijenti koji liječe dijabetes, kod njih je rožnica „čvršća“ i učestalnost pojave ektazija je manja. Ne savjetujem trudnicama da rade laser iako nije dokazan loš uticaj lasera na plod. Laserski projekat skidanja dioptrije je projekat za cijeli život, žurbe nema. Dojenje ne predstavlja problem kod izvođenja procedure. Uobičajeno se „skida“ dioptrija u rasponu od +6,0 do -12,0 dioptrija uz dodatak 6 dioptrija cilindra.

Eliminatorna pretraga za procjenu je debljina i zakrivljenost prednje i zadnje strane rožnice. Prosječna debljina bosanskih rožnica je od 520 dp 540 mikrona. Zakrivljenost prednje i zadnje strane mora biti predvidiva i da odgovara standardnim vrijednostima. Zakrivljenost koja prelazi očekivane vrijednosti unutarnje strane rožnice uz tanku ili tanju rožnicu ukazuje na postojanje degenerativne bolesti rožnice koja se zove keratokonus. Takvo stanje ne dozvoljava izvođenje laserske procedure. Stanje se stabilizira procedurom učvršćivanja rožnice ultravioletnim zrakama uz pomoć vitamina B2 ( crosslinking). U vrlo rijetkim slučajevim dozvoljeno je istovremeno izvođenje više intervencija istovremeno gdje se učvršćuje rožnica ali i skida dioptrija. Stanje rožnice se detaljno analizira aparatom koji se naziva tomograf. Tomografom se prati stanje rožnice na svakoj kontroli nakon laserske procedure.

Projektor koji prikazuje znakove različitog oblika i veličine na ekranu. Služi za određivanje oštrine vida.

Do sada se u svijetu 40 miliona ljudi operisano laserom. Postoje više vrsta laserskih intervencija na rožnici ali se najviše izvode LASIK i PRK. 90% procedura se odnosi na LASIK. To je najkomfornija procedura gdje postoperativni oporavak traje par dana a pacijent za dva dana je na poslu ili u školi. Izvodi se ukoliko se radi o srednje debeloj rožnici koja je standardno pravilna i uredno zakrivljena sa prednje i zadnje strane. Ukoliko se radi o tanjoj rožnici bez obzira na visinu dioptrije tada se savjetuje pacijentu PRK ( fotorefraktivna keratektomija) gdje se „štedi“ tkivo rožnice. Postoperativni period je do 7 dana. Kod ove procedure je prisutna nelagoda, jako žuljanje i bol par sati nakon intervencije. Uzrok je nedostatak epitela koji je ogolio vlakna za bol. Traje dok epitel ponovo ne „izraste“. Razlika je što se kod LASIK-a mikrokeratomom otkloni „poklopac“ epitela koji se vrati nakon što laser preoblikuje rožnicu. Kod PRK se pokrovni epitel „spali“ laserom, laser radi u dva navrata, prvo da se ukloni epitel potom da se ukloni dioptrija. Stavlja se pokrovno sočivo koje se skida četvrti dan kad izraste potpuno novi epitel.

Dugoročno gledajući, rezultat i jedne i druge operacije je potpuno isti.

Nakon uklanjanja pokrova od epitela bilo kojom metodom laser preoblikuje rožnicu na načim koji smo dogovorili na pregledu sa pacijentom. Laser stanjuje rožnicu ( krati osovinu) ili pravi utor kojim se centar „popušta“ i tako produžava osovinu. Za jednu dioptriju savremenim i novim mašinama potrebno je 2 sekunde. Za skidanje tri dioptrije u plusu ili minusu potrebno je 3 dioptrije x 2 sekunde ili ukupno trajanje rada lasera jeste 6 sekundi. Često me pacijenti pitanju da li se mogu nehotično pomjeriti i pokvariti rezultat djelovanja laserske zrake. To je praktično nemoguće jer je par sigurnostih mehanizama koji to ne dozvoljavaju. Prvo se mehanički zaustave kapci malim metalnim držačem a sam laser sebe kontroliše sa četiri infracrvena markera čija se međusobna udaljenost stalno provjerava. Pacijentu se kaže da normalno sa drugim okom trepće i uredno vlaži rožnicu drugo oka.

Radi se svako oko pojedinačno. Na tretirano oko se stavi zaštitno sočivo koje se skida sutradan. Prva je kontrola na operativnom stolu kada se čitaju slova na tablici u operacionoj sali. Nakon dvadesetak minuta slijedi druga kontrola u radnoj ambulatni gdje se analizira učinjeno i daju savjeti za postoperativno ponašanje. Kapaju se antibiotske kapi na 2 h i umjetne suze. Slijedeća je kontrola sutradan kada se skida zaštitino sočivo, ispituje vid, analizira stanje tretirane rožnice. Daju se preporuke za kapanje narednjih desetak dana. Na posao se ide 2 dana nakon intervencije. Ne savjetuje se maskara 3 sedmice nakon intervencije ( radi skidanja da grumenčići osušene maskare ne grebu oko), ne savjeutje se bazen radi infekcije 4 sedmice nakon intervencije, savjetuju se zaštitine ili sunčane naočale. Isti dan nakon intervencije dozvoljeno je čitanje, vožnja ili rad na računaru. Grubi i kontaktni sportovi se ne savjetuju par mjeseci nakon LASIK intervencije, Neko voli da odmara i žmiri a neko se raduje novom vidu gledajući TV ili čitajući. Striktnih zabrana nema.

Ukoliko postoji dobar motiv i iskrena želja pacijenta da se trajno riješi naočala ili sočiva na oftalmologu je da ga dobro pregleda i realno procijeni dobrobit ove elektivne procedure.

Veoma često dijete se iz prodilišta dovede sa crvenim, otečenim i suznim očima koje stalno krmeljaju. Ukoliko se radi i o pojavi gnojnog sadržaja neophodno je uraditi bris da se ukloni mogućnost infekcije očiju djeteta prilikom prolaska kroz porođajni kanal. Ako je rezultat pozitivan i majka i dijete se liječi odgovarajućim antibioticima.

Ako se bebi zacrveni i stalno suzi jedno ili oba oka par dana kasnije najvjerovatnije se radi o suženju suznih puteva tako da suza otiče ali smanjeno i neadekvatno kroz suzni kanalić, zadržava se u dijelovima suznog puta najčešće u očnom rasporku i predstavlja idealan medij za razvoj infekcije. Javlja se gnojan sadržaj, bebino oko je zatvoreno i otečeno. Savjetuje se ispiranje sa tropostotnim rastvorom borne kiseline ili blagom kamilicom na sobnoj temeraturi, čišćenje sadržaja te uporna masaža suzne vrećice gdje je sadržaj u najvećem broju slučajeva, zaštopao. Masira se korijen nosa uz unutarnji očni ugao. Pod pritiskom se suzni putevi prazne, gnoj i prljavština se ne zadržava a postepeno se otvara valvulica ili pregrada koja nije u cjelosti pukla prilikom poroda. Ako se stanje na popravi savjetuje se kratkotrajna upotreba antibiotika. Obično se stanje suženja suznih puteva javlja kod ranije donesene djece i kod one koja su rođena carskim rezom. Stanje se vrlo brzo popravlja a ukoliko traje duže treba svakodnevno masirati i redovno čistiti oči od nakupljena sadržaja. Ako se stanje i dalje pogoršava, infekcija napreduje radi se sondiranje ( probijanje) tupom sondom da se obezbijedi prolaz suzama do nosa u opšto anesteziji.

Radi se o upali vanjskog dijela oka koje crveni, otiče i jako suzi. Iako bebe imaju blago natečene kapke, otoku ne treba vjerovati, pogotovo ako su kapci topli i crveni, potpuno slijepljeni ujutro. Rasporak je pun sekreta koji je žut ili zelenkast, ponekad se javi sukrvica. Važno je kada se upala javila. Ako je dijete upaljeno došlo iz porodilišta onda se radi o porođajnoj infekciji od majke ili kontaktom od osoblja. Potreban je bris da se utvrdi uzrok.

Upaliti se konjunktiva može i naknadno kad se ne smije zanemariti i upala nosića, grla ili uha. Liječi se uzročno, ukoliko se radi o bakteriji antibiotikom a virusne upale sa puno vlaženja sluzokoža. Lijekovi se daju najčešće u kapima kod upornih stanja i u obliku masti.

Oči se ne peru prilikom kupanja djeteta. Obično beba drži oči zatvorene tako da voda ne ulazi prilikom polijevanja i ispiranja preko glave. Važno je da voda kojom su se prali prljaviji dijelovi bebe ( guza) ne dolaze u kontakt sa očima. Nakon kupanja se čistom maramicom ili pelenom prvo obrišu oči i to sa vanjske strane prema nosu pa glava. Bebine oči su stalno mutne, pune bistrog i sluzavog sadržaja. Stanje se smatra normalnim jer se epitel vanjskih dijelova oka brzo mijenja i sve što beba „preraste“ jednostavno odbaci. Odumrli epitel treba ukloniti. Važnost se pridaje crvenilu, otoku i jakom suzenju praćenu jutarnjim krmeljanjem kada je potrebno obratiti se ljekaru. Očima zdravog djeteta ne trebaju lijekovi ili posebna sredstva kojima se oči ispiraju.

Inspekcija, stalno je gledajte, obratite pažnju na simetričnost. Dva oka nisu ni počemu ista ali moraju biti isto pozicionirana, velika i simetrična. Kapci trebaju pokrivati cijelo oko, kapak se mora spontano otvarati i zatvarati na jednak način, dijete mora imati oba bulbusa iste veličine. Rođenjem dijete ne vidi oštro ali se u par dana oči otvore, duže se gleda i to je pravi poticaj za razvoj vida. Tada ćete uporediti dva oka. Trebaju imati rožnice iste veličine, zjenica tamne i pravilne. Ovaj je pregled izuzetno važan zjenica mora biti crna a boja očiju ( šarenice, irisa) je nebitna i ona se do 1. godine mijenja i tamni. Ukoliko je zjenica različite bolje, jedna je crna a druga bijela, roza ili siva na tom oku svjetlost ne dolazi do makule i to je oko u mraku. Ono se ne razvija i treba se hitno javiti oftalmologu. Najvjerovatnije se radi o urođenim mrenama koje se odmah operiraju.

Prilikom poroda oči su sive i mutne. Otvaranjem očiju svjetlo djeluje i na iris i dovršava se pigmentacija šarenice koja je genetski uvjetovana. Dva oka nemaju istu boju i stanje se smatra fiziološkim.

Prvi se pregled obavi u porodilištu. Ako se dijete normalno razvija i raste, oči su pravilne i ne bježe savjetuje se prvi pregled kod oftalmologa sa tri godine pogotovo ako u porodici ima nasljednih bolesti ili očnih bolesti koje su vezane za najraniji uzrast. Isto tako ako roditelji imaju neku od refraktivnih anomalija savjetuje se pregled na široku zjenicu.

U prvih pola godine života djeca i jesu razroka povremeno ali stanje treba promatrati. Ako rastući roditelj primijeti da dijete gleda samo sa jednim okom a drugo drži po strani to je siguran znak da na to oko ne vidi. Potreban je pregled oftalmologa da se utvrdi refraktivna anomalija, odrede naočale i vježbe rehabilitacije vida ( zatvaranje okluderima boljeg, videćeg oka sa ciljem da se slabijem da šansa razvoja uz odgovarjuću korekciju). Potrebno je mnogo truda i roditelja i djeteta da se stanje funkcinalnog razvoja oka pokrene, popravi i kao takvo zadrži.

Refrakcione anomalije su često uzrok slabijeg vida u dječijoj dobi. Vrlo je važno razumjeti optičke odnose u normalnom, zdravom oku djeteta.

Optički sklop oba oka treba da omogući paralelnim svjetlosnim zrakama koji dolaze iz beskonačnosti da se sijeku na mrežnici u makuli. Makula je tačka najjasnijeg vida i odgovorna je za jasan i oštar vid. Dva faktora koja djeluju zajednički su moć prelamanja optičkog sistema i dužina oka. Po definiciji, refraktivna greška je nesrazmjer između dužine oka i njegove moći prelamanja bez učešća akomodacije. Oko je složen i jak sabirni optički sistem. Svjetlosni zraci se prelamaju prilikom prolaska kroz providna tkiva oka. To su rožnica, komorna tekućina, leća i staklasto tijelo. Sva navedena tkiva i očni organi su potpuno prozirni i ne sprječavaju prolazak svjetlosti do centra najjasnijeg vida, makule.

Prelamanje svjetlosnih zraka ovisi od zakrivljenosti i indeksa prelamanja providnih medija oka. Prelomna moć optičkog sistema predstavlja obrnutu vrijednost žižine daljine u metrima i izražava se u dioptrijama. Najveće prelamanje se dešava na vanjskoj površini rožnice radi njene zakrivljenosti i velike razlike u indeksu prelamanja između vazduha i rožnice. Prelomna snaga rožnice iznosi +43 dioptrije. Ne smije se zaboraviti prelomna snaga suznog filma koji oplahuje prednju površinu rožnice. Slijedeća refraktivna površina je leća unutar oka čija je lomna snaga od 17 dioptrija. Uklupna prelomna snaga oka je + 60 dioptrija. Prosječna dužina zdravog oka odrasle osobe je oko 24 mm. Kada je moć prelamanja i dužina oka usklađena tako da se paralelni zraci sijeku tačno u makuli i omogućavaju stvaranje jasne slike lika koji se posmatra bez učešća akomodacije postoji normalna refrakcija oka koju zovemo emetropija.

Ukoliko se radi o nesrazmjeru dužine i snage optičkog aparata slika se siječe ispred ili iza makule ili tačke najjasnijeg vida i govorimo o refrakcionoj anomaliji dalekovidnosti ( hipermetropija) i kratkovidnosti ( miopija).

Naočale
Određivanje naočala se vrši radi korekcije slabijeg vida i razrokosti kod djece. Mogu se ordinirati i naočale za zaštitu od svjetlosti kao i od mehaničkih povreda.
Izrada naočala i kontaktnih leća je dio optičke industrije. Stakla u naočalama mogu biti od kristalnog stakla ili plastičnog materijala. Razlika je u težini tako da je plastika puno lakša ali se lako grebe i u većini slučajeva je i deblja. Staklo je teže ali tanje i može da se razbije i povrijedi oko i lice djeteta koje je palo. Zato se uvijek savjetuje plastika kao dobar izbor materijala za dijete.
Naočale trebaju čvrsto ali ugodno da stoje i prijanjaju uz glavu djeteta, da ne spadaju prilikom saginjanja glave, da su dobro centrirana u odnosu na zjenicu i da prekrivaju očnu jabučicu. Kod djece je veoma bitno nošenje adekvatne korekcije jer se nošenjem „pogrešne“ dioptrije na slabovidnom oku zaustavlja razvoj vida, čak može doći i do pogoršanja.
Dječije naočale određuje i propisuje isključivo ljekar oftalmolog. Pregled se sastoji iz određivanja vidne oštrije i korekcije na daljinu i na blizinu na usku i cikloplegičnu, široku zjenicu. Cilj je odrediti dioptriju na naočalma koja je „puna“ i koja djetetu omogućava potpuni razvoj vidne oštrine te razvoj stereovida. Zatvaranjem boljeg oka liječi se slabovidnost. Dužina trajanja u satima ili danima se strogo kontroliše. Upravo je zato pristup liječenja slabovidnom djetetu ili djetetu koje ima refraktivnu anomaliju potpuno individualiziran i dosta različit od djeteta do djeteta. Uzrast djeteta kao i kvalitet naturalnog vida i vida sa pomagalom je odlučujući u odluci koliko sati dnevno ili dana treba zatvoriti bolje oko da bi se omogućio napredak slabijeg.

Kontaktne leće
Kontaktna leća poboljšava nepravilnost površine rožnice i omogućavaju korekciju refraktivne anomalije posebno astigmatizma. Savjetuje se kod problema sa nošenjem naočala, kod refraktivne anomalije samo na jednom oku, kod naglog rasta kratkovidnosti te stanja nakon operacije mrene kod djece. Vidno polje nije suženo, nema magljenja naočala, isti je kvalitet optičke korekcije bez obzira na pravac pogleda. Isto tako je veća mogućnost povreda ali i infekcije oka. Upravo radi toga, o vrsti kontaktne leće, dužini nošenja se detaljno informišu roditelji i zajednički donose odluku o tome kada krenuti sa terpijom kontaktnim lećama, ko će voditi računa o stavljanju i higijeni kod nošenja svih vrsta sočiva.

Refraktivna hirurgija
Lasersko skidanje dioptrije kod djece je više iznimka nego pravilo. Stav je da oko treba da dovrši rast i razvoj u punom smislu riječi. Dakle ne savjetuje se „skidanje dioptrije“ prije navršenih 18. godina. Od tada se stanje refrakcije smatra stabilnim i može se planirati neka od laserskih procedura. Postoje slučajevi gdje se naočale ili kontaktne leće ne mogu nositi bilo radi nesaradnje djeteta, ostali bolesti koje onemogućavaju stavljanje ili nošenje naočala ili leća ili velike razlike između dva oka. Tada je laserska procedura poželjna i nekada nije jedina i konačna jer predvidjeti razvoj i rast samog oka je nemoguće godinama unaprijed.

Zapaljenje rubova kapaka se veoma često sreće kod djece. Oboljenje zahvata kožu, folikuli trepavica,lojne i znojene žlijezde uz rub kapka. Bliska veza sa okom dovodi dopromjena na konjunktivi oka koje mogu da propagiraju i na rožnicu te dovedu do ozbiljnijih promjena.

LJUSPASTA UPALA KAPKA (BLEFARITIS) je upala rubova kapaka obično oba oka. Klinička slika se karakteriše zadebljalim rubovima oba kapka, a uz sami rub trapavica javljaju se brojne ljuspice koje se perutaju, svrbe. Otpadanjem ovih ljuspica ili skidanjem se vidi jako crvena i upaljena koža kapka. Trepavice same otpadaju ali nakon smirenja upale mlade i zdrave trepavice ponovo izrastu. Dijete se stalno češe, oči mu jako suze, osjeća nervozu i opštu nelagodu. Kako se stalno dira po očima , obično i sa prljavim rukama, stanje se pogorša i dodatno bakterijski inficira. Mogu se stvoriti mali krateri upale koje gnoje i cure a naknadno zarastaju ružnim krasticama koje neuredno otpadaju.
Razlog je u preosjetljivosti, konstituciji djeteta, najčešće se radi o nasljednoj sklonosti gdje je pretjerano jak odgovor na propuh, prašinu. Emotivno i nesigurno dijete je sklono ranije opisanim promjenama koje se često javljaju i stalno vraćaju. Alergija isto tako može da dovede do sličnih promjena. Stanje izgleda dosta ozbiljno ali u najvećem broju slučajeva spontatno prolazi i sve se rjeđe javlja kako dijete raste i to na mlake obloge, skidanje ljuspica i blagu antibiotsku kremu. Propisuju se lijekovi iz grupe steroida za lokalnu upotrebu, ponekad stanje zahtijeva i lijekove protiv alergije.
Potrebno je istaći važnost higijene i čistoće rubova kapaka. Upozoravati na diranje kapaka i očiju prljavim rukama te naučiti roditelja da vlažnim štapićem za uši ( mlaka kamilica ili blag šampon za bebe) polako skinu ljuspice i daju mladoj koži šansu za oporavak. Veoma brzo po prekidu upalnog kruga izrastaju mlade trepavice. Učestalost postupka skidanja ljuspica zavisi o težini bolesti.

HORDEOLUM ili narodno rečeno dječiji čmičak je vrlo često stanje upaljenih kapaka u dječijoj dobi. Radi se o gnojnom zapaljenju lojnih i modifikovanih znojnih žlijezdica u samom rubu kapka. Klinička slika se odlikuje upalnim čvorićem sa vrlo jakim okolnim otokom kapka koji može zahvatiti i cijeli kapak. Konjunktiva oka može biti crvena i otečena a iz oka se vidi pojačan sekret. U centru upaljenog čvorića vidi se apsces sa gnojim i žućkastim središtem najčešće oko samog korijena trepavice. Kako se upala širi i propagira centar omekšava i isprazni se spontano bilo da se radi o vanjskom ili unutarnjem jačmeru. Prestaje bol a otok polako prolazi. Vrlo se često radi o nizu upaljenih žljezdica pa se stanje naziva hordeolozom.
Uzrok je uvijek bakterijski i uzročno ga treba liječiti. Liječenje podrazumijeva tople i suhe obloge na upaljeni kapak, antibiotici u obliku kapi a ako se radi o upaljenom cijelom kapku savjetuje se i peroralno davanje antibiotika.Čupanje trepavica u središtu upaljenog čvorića dovodi do posljedične drenaže gnoja i olakšanja subjektivnih tegoba. Ukoliko se radi o učestaloj pojavi upale savjetuje se obrada pedijatra u smislu ostalih metaboličkih bolesti.

HALACION je hronično zapaljenje žlijezdica ruba kapka koje je mnogo rjeđe u dječijoj dobi poredeći sa hordeolumom. Radi se o bezbolnom čvoriću koji perzistira par nedjelja ili mjeseci od veličine zrna bibera do veličine zrna kukurza ili graha. Dijete osjeća grebuckanje i nelagodu ali obično smeta estetski. Kapak je otečen i blijed i stanje se mjesecima ne mijenja a ne boli. Može spontatno da probije i sadržaj da se isprazni ali u većini slučajeva zahtijeva hiruršku drenažu. Sa operativnim pristupom ne treba žuriti, obično boravak i kupanje u morskoj vodi, sunce pomogne da se halacion sam isprazni. U mirnoj fazi ne zahtijeva antibiotsku terapiju jer se radi o već formiranom granulomatonom upaljenom tkivu bez znakova akutnog procesa. Ukoliko se čvorić dodatno upali, zacrveni i boli propisuju se antibiotici za peroralnu i lokalnu primjenu. Tada se savjetuju i topli oblozi. Razlog je u začepljenju izvodnih kanalića žlijezdica ruba kapka.

Vrlo me često roditelji pitaju kako su mogli primijetiti da im dijete ne vidi ili vidi slabije te da treba nositi naočale. Da li je slabost refraktivnog aparata vezana za bol, nelagodu ili duplu sliku, koji su najčešći znakovi slaboga vida koje roditelj treba i može prepoznati? Da li je to samo približavanje televizoru, čitanje izbliza ili nervoza i nelagoda kod djeteta.

Najbolji je savjet da se dijete stalno promatra prilikom njegovih svakodnevnih i rutinskih aktivnosti kao što je igra, crtanje, gledanje televizije. Treba analizirati način držanja tijela,glave i vrata. Često se glava krivi, dijete gleda nakoso, trljaju se oči, javlja se crvenilo, suzenje ili nelagoda na oba ili jednom oku koje prođe spontano ali se može ponovo javiti. Dijete može biti nervozno, umorno, smanjene pažnje i nestrpljivo prilikom gledanja slika ili televizije. Mršti se kada crta ili slaže kockice, bježi od zadataka i skreće pažnju na druge stvari. Ponekad je ljuto i agresivno tako da roditelj često ponašanje protumači na pogrešan način najmanje razmišljajući da je dijete neraspoloženo zato što slabije vidi.

Posebnu pažnju treba obratiti na djecu koja se približavaju televizoru i sa kratke udaljenosti gledaju željeni program. Dijete treba gledati sa oba oka širom otvorena i ne treba žmirkati, škiljiti ili zatvarati jedno oko. Krivljenje vrata je čest znak slabovidnosti. Oči se bez razloga ne trebaju trljati. Sve su to znakovi da dijete sa jednim okom bolje vidi te da gledanje na dva oka izaziva nelagodu.

U porodici u kojoj ima slijepih osoba, onih sa debelim staklima ili poznatim problemima vezanih za refrakciju, kod djece čiji roditelji nose sočiva savjetuje se racionalan oprez. Već sa tri godine se dijete sa sličicama ili grabljicama može lijepo pregledati. Ukoliko se pregledom utvrdi samo refraktivni problem djetetu se propisuju naočale. Dječje naočale se nose cijeli dan i ne skidaju se prilikom bilo kakve radnje na daljinu i na blizinu. Ako je uzrok slabog vida u bolesnom oku ( urođena mrena ili bolest vezana za povišeni očni pritisak) rješava se hirurškim putem i naknadno se propisuju naočale. Često je uz problem slabijeg vida uočen i problem pravilnog i jednakog položaja očiju. Oba oka u svim položajima treba da stoje pravo i da se kreću istovremeno na jednak način. Bilo kakva asimetrija mora biti sumnjiva i pregledana od strane stručne osobe. Ako je dijete razroko oči ne gledaju istovremeno, nego jedno po jedno, taj se nesklad treba liječiti pravilnim naočalama, zatvaranjem boljeg, videćeg i vodećeg oka, prizmatskim staklima te operacijom. Liječenje slabovidnog i razrokog djeteta je mukotrpan i dugotrajan proces i za roditelja i za dijete tako da se i o tom aspektu liječenja na pregledu treba prodiskutovati. Naočale kao i samo liječenje ovisi o uzrastu, što je dijete mlađe bolje su šanse za pravilan rasta i razvoj očnog aparata.

Dakle, bilo kakvo novo i neuobičajeno ponašanje kod djeteta, promjena raspoloženja, tikovi ili krivljenje vrata, treptanje, crvenilo, suzenje, glavobolje trabaju biti izanalizirane. Zaista je najčešće uzrok u slabijem vidu jednog ili oba oka koje se jednostavno treba liječiti refraktivnim pomagalima. Najčešće se propisuju naočale ali i meka ili polutvrda sočiva su dobro rješenje ukoliko se radi o slabovidnosti jednoga oka. Ponekad je problem nerješiv na ovaj način pa se savjetuje laserska intervencija ili operacija drugih očnih organa.