Operacija mrene (katarakte)
Katarakta je vodeći uzrok sljepila u svijetu. Smatra se da je 2000. godine preko 20 miliona ljudi širom svijeta patilo od zamućenog sočiva. Potrebu za operacijom katarakte ima 30 miliona ljudi godišnje ali je samo 10 miliona operiše. Danas je u razvijenom svijetu katarakta bolest koja je 100 % izlječiva dosta jednostavnom operacijom uklanjanja mrene ultrazvukom ( fakoemulzifikacija). Neoperisane mrene te sljepilo uzrokovano mrenom je problem nerazvijenog dijela svijeta. U doba savremene tehnologije operacija mrene je najčešće izvođen operativni zahvat sa dosta predvidljivim rezultatom. Danas se svim pacijentima preporučuje da mrenu uklanjaju što prije ili onda kada pacijent osjet bilo kakvu smetnju u svakodnevnom životu, čitanju novina ili vožnji automobilom.
Katarakta je zamućenje sočiva koje je u zdravom oku potpuno kristalno prozirno. Javlja se u drugoj polovini života, iza 55. godine kada se govori o starosno uzrokovanoj katarakti koja je posljedica skleroze sočiva. Ova vrsta katarakte je najčešća i predstavlja 90% svih operiranih katarakti. Uzrok je poremećaj metabolizma samog sočiva koje dovodi do zamućenja u obliku oblačića te smanjenje prozirnosti samog organa. Obično su obostrane i progresivne i ako se ne liječe odnosno operiraju dovode do kompletnog sljepila. Od ostalih uzroka treba navesti nasljeđe, upale, metaboličke bolesti, izloženost zračenju, tupu ili otvorenu povredu oka. Posebno stanje predstavljaju mrene koje su posljedica drugih bolesti oka ili organizma i njih nazivamo sekundarnim kataraktama. Ukoliko se javi prilikom rođenja najčešće je izazvana upalom u trbuhumajke ili u ranoj dojenačkoj fazi pa ih nazivamo urođenim mrenama. Tu vrstu mrene treba rješavati operativno i to što prije da se oku obezbijedi prolazak svjetlosnih zraka te omogući razvoj oka u prve dvije godine života koje su nezamjenjive u razvoju očnog aparata.
Najvažniji znakovi te simpromi pojave mrene su: smanjenje vidne oštrine, povremeno zamagljenje vida, rasipanje svjetla, pojava blagog blještanja te areole oko izvora svjetla, prebojenost ili bljeđa slika posmatranog predmeta, dupla slika, otežano čitanje ili vožnja pogotovo noću, stalna promjena optičkih pomagala te potreba za stalnom promjenom i pojačanjem stakala za daljinu ili za blizinu. Često pacijenti navode poboljšanje vidne oštrine na blizinu uz istovremeno slabljenje vida na daljinu. To je znak miopizacije oka uzrokovano pojavom i razvojem mrene koja pojačava „minus“ stakla na daljinu a uklanja potrebu za naočalama za blizinu. Svaka nejasnoća vezana za promjenu oštrine vida zahtijeva ozbiljan oftalmološki pregled. Ispituje se vidna oštrina na daljinu i na blizinu, detaljno se pregleda prednji segment oka na široku zjenicu te verificira postojanje, lokaciju i raširenost zamućenja u sočivu. Svakako se stanje poredi sa drugim okom. Istovremeno se detaljno pregleda očno dno sa ciljem isključenja ostalih očnih bolesti koje dovode do pada vida i mogu „ zavesti“ u procjeni pravog uzroka slabije vidne oštrine. Prije svega se misli na stanje očnog živca i zdravlje makule ili žute pjege. Razvoj glaukoma ili pojava te progresija degeneracije makule su najčešće bolesti oka koje se obično javljaju skupa sa pojavom početnih zamućenja sočiva. Oftalmolog mora procijeniti šta je uzrok slabljenja vida , dati adekvatnu terapiju te savjetovati blagovremeno operaciju mrene.
Jedini način liječenja katarakte je operacija. Fakoemulzifikacija je operacija mrene uz pomoć ultrazvuka gdje se savremenom tehnologijom uz pomoć ultrazvučne sonde katarakta izdrobi, usisa i na njeno mjesto ugradi savitljivo sočivo ranije određene jačine i dizajna ovisno o dobi pacijenta i njegovim životnim navikama. Do danas nisu izumljene kapi ili tablete koje mogu usporiti, zaustaviti ili ukloniti već nastalo zamućenje u sočivu.
Često je dilema kada je pravo vrijeme za operaciju mrene. Mislim da ta odluka zavisi o kulturi, životnim navikama i potrebama za dobrom vidnom oštrinom te običajima sredine pacijenta. Neki navode da se već pad vida od 0,7 ili 0,5 predstavlja sigurnu indikaciju za operativni zahvat a neki ističu da je pad vida na 30 % momenat koji ne treba propustiti ukoliko se radi o sigurnoj operaciji. Moj je stav da je pravi momenat onda kada pacijentu slabljenje vida počne da smeta da se žali da ga ometa u svakodnevnom životu. Svakako ne treba čekati da vidna oštrina ozbiljno padne iako i danas imam postpuno slijepih ljudi koji jedva naziru prste ili broje prste pred okom čak i onih koji jedva razlikuju mrak od upaljenog svjetla. Ti pacijenti moraju biti svjesni da je njihova operacija visoko rizična, da traje duže i da je postoperativni tok duži i zahtijeva dužu upotrebu lijekova. Prognoza kod tako zapuštenih katarakti nije sjajna jer se prilikom opracije oštećuju tkiva koja su do tog momenta bila netaknuta i potpuno zdrava. Stoga je preporuka da se sa operacijom ne čeka dugo. Ranija operacija je preduslov lagane, komforne i sigurne operacije sa predvidljivim i kontroliranim postoperativnim tokom.
Iako je opracija katarakte kratka i bezbolna neophodno je da pacijenti prije operaciju budu pregledani od strane interniste te da su laboratorijska i biohemijska analiza krvi bude uredna. Anestezija je lokalna u kapima, izuzetno parabulbarna. Komplikacije su rijetke i svode se na upale, prolaps staklastog tijela, sekundarnu kataraktu. Sekundarno uzrokovana katarakta se javlja u 20 % pacijenata uglavnom mlađih kada dolazi do fibroze ili reakcije stražnje kapsule koje dodiruje umjetno sočivo, ona zadebljava i uzrokuje stanje koje nalikuje na kataraktu te dovodi do ponovnog pada vida. Rješava se ambulantno i to je jedina katarakta koja se liječi laserom ( Yag kapsulotomija). Pojava sekundarne katarakte se ne može predvidjeti i očekivati njezina pojava. Jednom uklonjena sekundarna mrena se obično ne javlja ponovo.
Svim pacijentiima se nakon uklanjanja prirodnog zamućenog sočiva ugrađuje ili implantira vještačko savitljivo sočivo. Svrha umjetnog sočiva je da nadoknadi optičku snagu i funkciju prirodnog sočiva koje je izdrobljeno i usisano kroz mali rez od 2,2 mm na rožnici te istovremeno čuva statiku kompletnog oka štiteći i formirajući barijeru između zadnjeg i prednjeg dijela oka. Snaga ugrađenog sočiva je od -5,0 do + 30 dioptrija zavisno od refraktivne snage te dužine očne osovine oka koje se operira.
Uklanjanje te ugradnja sočiva je istovremeno i refraktivna operacija koja u određenim slučajevima uklanja potrebu nošenja sočiva ili naočala. Tada i bez postojanja zamućenja se savjetuje uklanjanje čistog i prozirnog sočiva te ugradnja onog koji će riješiti refraktivnu grešku ( visoko kratkovidni ili dalekovidni ljudi).
Pacijent nakon operacije ide kući sa zavojem na operiranom oku. Sutradan je kontrola, savjetuje se terapija te način kapanja kapi i masti u operirano oko. Mjesec dana nakon operacije se utvrđuje postoperativno stanje sa preporukom za daljnje kontrole. Istovremeno se određuju naočale za čitanje ili gledanje televizije. Često je pitanje kada operirati drugo oko. Opšteg pravila nema ali je to obično mjesec dana kada se prvo operirano oko u potpunosti oporavi.